Polazak u vrtić jedno je od najvažnijih i najosjetljivijih razdoblja ranog djetinjstva. Promjena okruženja iz sigurnosti i topline obiteljskog doma u novu sredinu punu djece, igračaka i raznolikih aktivnosti velik je korak kako za dijete, tako i za roditelje. Za većinu obitelji to je ujedno i prvo dulje odvajanje od djeteta što uvijek izaziva emocije i pitanja.
Što je adaptacija?
Adaptacija je razdoblje privikavanja djeteta na novu sredinu, odgojitelje i vršnjake. Kod većine traje do mjesec dana, no ponekad se može produžiti i na nekoliko mjeseci. Tijekom tog vremena javljaju se različite reakcije: plač, protestiranje, odbijanje hrane ili spavanja pa i privremeni povratak na ranije obrasce ponašanja. S druge strane, neka djeca od prvoga dana rado ulaze u skupinu i spremno prihvaćaju nove aktivnosti. Reakcija na odvajanje nije jednaka kod sve djece, nego ovisi o nizu čimbenika: dobi, temperamentu, ranijim socijalnim iskustvima, obiteljskom ozračju i emocionalnoj povezanosti s roditeljima. Ako je dijete već imalo iskustvo odvajanja (npr. kraći boravci kod bake i djeda), lakše će razumjeti da se roditelji uvijek vraćaju. Ako je pak ranije doživjelo traumatično ili prerano odvajanje, prilagodba može biti teža i dulja. (Mašković i sur., 2018).
Uloga roditelja
Roditelji su prvi i najvažniji partneri djeteta u procesu prilagodbe. Njihova priprema i stav imaju velik utjecaj na to kako će dijete doživjeti vrtić.
- Razgovarajte s djetetom o vrtiću u pozitivnom tonu, bez plašenja.
- Osigurajte prijelazni predmet (omiljenu igračku, dekicu) koji djetetu pruža sigurnost.
- Budite dosljedni u rastancima – neka budu kratki i srdačni, bez produžavanja i vraćanja.
- Najavite povratak i držite se dogovora – dijete uči da na vas može računati.
- Uskladite rutinu kod kuće (buđenje, obroci, odmor) s ritmom vrtića.
Pri tome je važno razumjeti da dijete tijekom prilagodbe može tražiti više roditeljske pažnje. Iako roditeljima to može biti iscrpljujuće, zapravo je znak da dijete traži sigurnost i potvrdu da nije samo.
Uloga odgojitelja
Odgojitelji nisu samo stručnjaci za odgoj i obrazovanje, nego i oslonac djetetu u novoj sredini. Oni su u isto vrijeme tješitelji, prijatelji, istraživači, kreativci i pomagači. Njihova toplina i strpljenje pomažu djetetu da osjeti vrtić kao „drugi dom“.
Jednako važna je i uloga odgojitelja prema roditeljima. Oni su ti koji trebaju pružiti osjećaj povjerenja i sigurnosti – da roditelj zna kako ostavlja svoje dijete u dobrim rukama.
Komunikacija – ključ uspjeha
U procesu adaptacije posebno mjesto zauzima komunikacija roditelja i odgojitelja. Bez otvorenog i prijateljskog odnosa teško je stvoriti ozračje sigurnosti koje djetetu toliko treba.
- Kratki svakodnevni razgovori pri dovođenju i odvođenju djeteta važni su za izmjenu osnovnih informacija (kako je dijete spavalo, što je jelo, raspoloženje).
- Individualni sastanci nisu znak problema, nego prilika da roditelji dobiju detaljnije povratne informacije o svom djetetu, ali i da podijele svoja opažanja i pitanja.
- Otvorenost i povjerenje: odgojitelj treba roditelju prenijeti pozitivne dojmove o djetetu (što voli, u čemu je uspješno) jer to jača sigurnost roditelja i povjerenje u ustanovu.
- Dvosmjerna komunikacija: odgojitelj uči od roditelja o djetetovim navikama i interesima kod kuće, a roditelj od odgojitelja o djetetovim ponašanjima u skupini.
Kako ističu Milanović i sur. (2014) rad s djecom i suradnja s roditeljima dva su različita dijela profesionalne uloge odgojitelja – ali jednako važna. Samo kada se razvije partnerstvo, dijete dobiva ono što mu je najpotrebnije: sigurnost, kontinuitet i podršku.
Zajednički put
Polazak u vrtić nije samo trenutak odvajanja, nego i važan korak prema osamostaljivanju i socijalizaciji. Kada roditelji i odgojitelji djeluju zajedno, dijete osjeća sigurnost i lakše prihvaća promjene.Iako su prvi dani često ispunjeni suzama, uz ljubav, toplinu i zajedništvo ubrzo ih zamjenjuju osmijesi i nova prijateljstva. Vrtić tada postaje mjesto igre, učenja i veselja – prostor u kojem dijete rado boravi i gradi svoje prve životne uspomene.
Nikolina Raič, mag.paed.
